Intervju - Helena Kralj, autorica Tatine kuharice

Intervju - Helena Kralj, autorica Tatine kuharice

Helena Kralj: Većina muškaraca i očeva koje poznajem kuha rado i često, ali ni jedan se time ne hvali!

Preuzeto sa
http://www.dvijemame.com/

Autorica «Tatine kuharice», ali i bloga Marina kuharica za Male i (velike) otkrila nam je sve tajne svojega kulinarskog, ali i spisateljskog umijeća. Helena stanuje u Beču, sretno je udana i ima dvoje djece. Kad nije na blogu i ne prikuplja recepte, bavi se novinarstvom i fotografijom.

Kako to da je jedna mama napisala «Tatinu kuharicu»?
Čini mi se manje važnim to što je jedna mama napisala knjigu za tate, jer u kuharici su uglavnom recepti prikupljeni od očeva i muškaraca. Na samu me knjigu za očeve potaknuo suprug, a do ideje za nju doveo je splet okolnosti. Kad je naš sin navršio godinu dana, trebala sam otputovati na nekoliko dana i prvi put supruga ostaviti samoga s djetetom. Kao mnoge mlade roditelje, i nas je hvatala panika. Hoće li i kako će on to uspjeti? Hoće li dijete satima vrištati gladno i žedno, punih pelena?
Uza sve svoje poslovne brige ni naš tata, naravno, nije zapamtio gdje su sve potrebne stvari za bebu, gdje su bočice, kako se čiste, kada beba uopće treba jesti i kako se radi kašica od povrća za glavni obrok. Predložio je zato da mu sve to napišem, da mu napravim raspored previjanja, jela, spavanja, da napišem recepte omiljelih jela kako bi i on mogao kuhati ono što naš sin voli. Na popisu su u početku bile uglavnom guste juhe od povrća, ali bez luka, češnjaka ili začina. Pravio je i pire od krumpira uz dodatak mrkvice ili brokule te jednostavno pripremljeno i zgnječeno povrće.

No taj je popis vrlo brzo postao hit među vašim prijateljima.
Da, tražili su kopije, i očevi i majke. Majke se s bebom ipak brzo snađu, no očevima treba više vremena i onda im je ovakav pregledni popis odlična pomoć. A kasnije, kako je popis recepata, najjednostavnijih gustih juha i sličnoga, što sam smišljala za sina, postajao dulji, počela sam razmišljati o pisanju kuharice s receptima jela za djecu koja bi bila jednostavna ali privlačna i odraslima, kao i očevima koji moraju ili žele kuhati za svoje dijete. U jednom je razgovoru moj suprug samo pitao: A zašto ne bi odmah napisala jednu kuharicu samo za tate?«

I nije vam dugo trebalo da se bacite na posao.
Ovakvih kuharica baš i nema, a recepti u „običnim“ kuharicama često zahtijevaju određeno iskustvo u kuhanju. I sama se sjećam svojih kuharskih početaka i bacanja čitavih jela u kantu za smeće. Što je blanširanje, pirjanje ili kuhanje na pari? Čini se užasno kompliciranim i u kuharicama se to rijetko objašnjava. Zato mi se činilo potrebnim pripremiti knjigu koju bi razumio svatko, po kojoj bi svaki otac pa čak i svaka majka ili bilo koji kuharski početnik mogao pripremati jela te uz nju čak naučiti i kuhati. Iskusnijima je, naravno, dovoljno da jednom pročitaju recept i razumiju postupak. Zbog njih u knjizi ima i malo zahtjevnijih recepata.

Kako je to kad kuha mama, a kako kad kuha tata?

Kako ste prikupljali recepte?
Oduvijek sam u svim mogućim prilikama prikupljala recepte, čak i prije odluke da napišem ovu knjigu. Kad je sin počeo biti izbirljiv, zanimalo me što drugi roditelji kuhaju svojoj djeci i što ona rado jedu. Jer ukusi djece mijenjaju se i može se dogoditi da dijete, koje je jelo sve, odjednom u vrtiću potpuno promijeni ukus. Recepte sam skupljala i za vrijeme pisanja kuharice, a neki su mi očevi donosili ili slali svoje recepte čak i nakon što je knjiga otišla u tisak pa njihova jela, na žalost, nisu ušla u nju.

Tko su očevi čiji su se recepti našli u «Tatinoj kuharici»?
To su doista muškarci s raznih strana i raznih profesija. Recepata ima iz Hrvatske, Austrije, Belgije, Francuske, Italije, Grčke, Portugala... Među tim očevima su na primjer kirurg, diplomat, sveučilišni profesor književnosti, vlasnik i urednik nekoliko stručnih časopisa, bankovni službenik, direktor poslovnog centra, grafički dizajner i vlasnik reklamne agencije, psiholog... Doista vrlo šareno društvo.

Znači, i tate kuhaju, samo što se rijetki s tim hvale.
Većina muškaraca i očeva koje poznajem kuha rado i često, ne samo zato što želi pomoći svojim također zaposlenim suprugama. Kupuju kuharice i kuhaju za cijelu obitelj jer ih kuhanje opušta i u njemu uživaju. Ali ne, ni jedan se time ne hvali.

Koja je, po vašem mišljenju, razlika u kuhanju žena i muškaraca, odnosno kako je to kad kuha mama, a kako kad kuha tata?
Čini mi se da mame nastoje kuhati što više povrća i uopće zdrave namirnice na što zdraviji način, iako to možda djeci i nije uvijek ukusno. Tate radije pripremaju meso ili fast food poput pizze i kobasica, ne paze toliko na to da jelo bude zdravo. Mame ne žale vremena i truda za pripremu hrane, očevi možda ipak više gledaju na to da priprema bude jednostavna i kratka. Naravno, ima i iznimaka, poput jednoga prijatelja i mojeg šogora koji su pravi umjetnici, njihova jela izuzetno su ukusna i često s vrlo složenom pripremom. I njihovi su (jednostavniji) recepti u ovoj knjizi.

Kako biste vi, kao autorica, opisali «Tatinu kuharicu» i recepte koje u njoj možemo pronaći?
Tu su, dakle, recepti za gotovo svaku priliku u kojoj se jedan tata može naći: od doručka i raznih omleta sve do dječjeg rođendana i romantične večere za mamu ili nedjeljnog ručka za punicu ili prijatelje.

Ima i recepata za «krizne situacije»?
U uvodu knjige je mali popis stvari koje bi bilo dobro uvijek imati kod kuće, kako ne bi bilo gladnih. Jer od kilograma brašna i malo suhoga kvasca, primjerice, može se pripremiti odličan domaći kruh (po receptu jednoga tate iz Sarajeva), a uz dodatak jaja mogu nastati i palačinke. Imate li uz to i malo maslaca, evo i keksa ili jednostavnog kolača. S krumpirom je također moguće pripremiti mala čuda.

Marina kuharica za Male i (velike)

Autorica ste i vrlo čitanog bloga Marina kuharica za Male (i velike). Kada se razvila vaša ljubav prema kuhanju?
Kod mene je oduvijek postojala ljubav prema hrani, a sjećam se i da sam mami i baki često virila u lonac, ne uvijek na njihovu radost. Pravi interes za kuhanje razvio se kad sam imala 18 godina, kad sam se našla sama u jednoj stranoj zemlji u kojoj hrana baš i nije bila ukusna pa mi je počela nedostajati domaća, mamina i bakina kuhinja. Molila sam da mi hitno pošalju recepte i za moja omiljena jela, ali i za neka jela za koja sam mislila da ih ne volim, sve dok ih odjednom nije bilo, kao što su na primjer grah, punjene paprike ili sarma. Tako je počelo učenje, kuhanje tradicionalnih ali i novih jela. Kako je moje društvo bilo sa svih strana svijeta, kuhali smo zajedno, razmjenjivali recepte, kupovali jeftine kuharice kuhinja poput indijske ili kineske te pokušavali pripremati jednostavna jela koja smo kušali u indijskim ili kineskim restorančićima.

Je li vas iznenadila posjećenost bloga? Ljudi su vaše recepte objeručke prihvatili, u čemu je tajna?
Jako me iznenadila posjećenost. Dugo je nisam ni bila svjesna, jer nisam išla svakodnevno na blog. Sada primjećujem da je čitan svakodnevno u regiji i barem 15 različitih zemalja svijeta, od Japana preko Afrike do Kuvajta. Na Facebooku je trenutno 1001 obožavatelj. Nedavno mi je jedna čitateljica ostavila poruku da joj se blog jako sviđa, napisala je da su „recepti odlični, moja kći jede u slast sve što sam kuhala po tvojim receptima!“ Ne znam ni sama u čemu je tajna, možda u jednostavnosti i brzini pripreme. Možda u tome što ima i jela za odrasle i što su jela, koja se pripremaju za djecu, ukusna i odraslima. A ja se nadam da se čitateljima sviđaju i pričice koje objavljujem uz recepte, kao i uvodi s osnovnim podacima o jelu ili namirnicama i sličnom. Ima čitatelja koji čak i nemaju djecu, ali svakodnevno kuhaju po mojim receptima.

Što vam je važno pri kuhanju? Kako birate namirnice?
Pri svakodnevnom kuhanju važna mi je svježina jela, odnosno da se odmah pojede ono što se pripremi. Važna mi je jednostavnost i brzina pripreme te hranjivost namirnica. Često kuham "mediteranski" i pazim na organsko porijeklo namirnica (što nije uvijek lako). Težim onome kako smo se mi nekada hranili i čemu ćemo se, nadam se, uskoro polako svi i vratiti. Nadam se da će se prestati koristiti štetni pesticidi, da se neće ubirati zeleno i bezukusno voće i povrće kako bi u trgovinama što dulje što ljepše izgledalo.

Kuhate li svaki dan ili kuhaču ponekad preuzme i tata?
Kuham u prosjeku svaki drugi dan jer djeca jedu u školi i vrtiću pa se navečer ponekad jedu i hladna jela. Tata je uglavnom zadužen za meso - šnicle i gulaše - te salate koje doista voli pripremati.

Što biste poručili očevima koji se još nisu odvažili pripremiti neko ukusno jelo?
Muškarci koji nikad ne kuhaju - iz neznanja ili zbog straha od neuspjeha - neka se sjete da su svi, pa i najveći kuhari, morali početi iz početka. Nitko se nije rodio s kuhačom u ruci. Većina najboljih svjetskih kuhara i šefova kuhinja upravo su muškarci i zbog toga nisu ništa manje muževni. Kuhanje tako ne bih uvrstila ni u posebno ženske niti u muške poslove, svi mi moramo jesti i nikoga ne bi trebalo biti sram priznati da kuha. Budite strpljivi i nemojte se bojati neuspjeha. Kuhanje može biti vrlo opuštajuće ali i kreativno.

http://kuharicazadjecu.blog.hr/

Napisano 11.01.2011

Ostale novosti: